Slučajno ozračivanje timusa tokom lečenja lokalno uznapredovalog nesitnoćelijskog karcinoma pluća (NSCLC) povezuje se sa lošijim ishodima bolesti, što nameće pitanje da li ovaj organ, za koji se dugo smatralo da je kod odraslih uglavnom neaktivan, zaslužuje ciljanu zaštitu tokom radioterapije, zaključci su rada objavljenog u časopisu Annals of Oncology.
Studija koja je obuhvatila više kohorti, sa ukupno preko 1.100 pacijenata lečenih radioterapijom zbog karcinoma pluća, pokazala je da je slučajno ozračivanje timusa nezavisno povezano sa povećanim rizikom od udaljenih metastaza, a u pojedinim analizama i sa povišenim mortalitetom. Ova povezanost bila je posebno izražena kod pacijenata koji su pre početka radioterapije imali očuvanu funkciju timusa, što prema tumačenju istraživača, upućuje na to da bi lošiji ishodi mogli biti posledica gubitka imunokompetentnosti.
Timus se trenutno ne tretira kao standardni organ pod rizikom prilikom planiranja radioterapije grudnog koša kod odraslih pacijenata, a autori ovog rada navode da, iako verovatno postoje čvrste osnove za preispitivanje takvog pristupa, tim promenama ipak treba da prethode prospektivni podaci, te da dosadašnji nalazi još uvek nisu dovoljni da bi se definisalo formalno ograničenje doze za timus ili menjao standard lečenja.
Nastavite čitanje
Ostatak teksta je dostupan registrovanim zdravstvenim profesionalcima.
Registracija traje manje od jednog minuta.