Rak pluća

Izloženost timusa zračenju povezana sa lošijim ishodima kod karcinoma pluća

Slučajno ozračivanje timusa tokom lečenja lokalno uznapredovalog nesitnoćelijskog karcinoma pluća (NSCLC) povezuje se sa lošijim ishodima bolesti, što nameće pitanje da li ovaj organ, za koji se dugo smatralo da je kod odraslih uglavnom neaktivan, zaslužuje ciljanu zaštitu tokom radioterapije, zaključci su rada objavljenog u časopisu Annals of Oncology. Studija koja je obuhvatila više kohorti, sa ukupno preko 1.100 pacijenata lečenih radioterapijom zbog karcinoma pluća, pokazala je da je slučajno ozračivanje timusa nezavisno povezano sa povećanim rizikom od udaljenih metastaza, a u pojedinim analizama i sa povišenim mortalitetom. Ova povezanost bila je posebno izražena kod pacijenata koji su pre početka

AI u evaluaciji plućnih nodula: veća detekcija, bez vremenske dobiti u realnoj praksi (American Journal of Roentgenology)

Upotreba alata veštačke inteligencije (AI) za evaluaciju plućnih nodula na niskodoznim CT (LDCT) pregledima dovodi do značajnog povećanja detekcije klinički relevantnih nalaza, ali bez skraćenja vremena interpretacije u realnim kliničkim uslovima. Ovi nalazi potiču iz prospektivne, randomizovane studije objavljene u martu 2026. godine u American Journal of Roentgenology. Studija je sprovedena kao randomizovano ispitivanje u realnom kliničkom okruženju, sa ciljem procene efekta AI asistencije na rad radiologa u skrining populaciji asimptomatskih ispitanika. Ukupno 911 ispitanika randomizovano je u grupu sa AI podrškom (n=447) i grupu bez AI (n=464). U interventnoj grupi korišćen je komercijalni AI sistem integrisan u PACS, koji

03/03/2026

Konzilijar

Novi metabolički indeks identifikuje visokorizične bolesnike u ranoj fazi karcinoma pluća

„Aktuelno lečenje adenokarcinoma pluća zasniva se na TNM sistemu stadijuma, koji obuhvata samo deo biološke heterogenosti bolesti i objašnjava manje od dve trećine prognostičkih varijabilnosti“, navode autori rada objavljenog u Journal of Clinical Oncology: Precision Oncology. Ova konstatacija predstavlja osnovnu motivaciju studije. Iako je stadijum I adenokarcinoma pluća definisan kao lokalizovana bolest, dugoročni ishodi nisu homogeni. Petogodišnje ukupno preživljavanje kreće se između 67% i 90%, uz rizik recidiva od približno 17,9%. Autori su želeli da utvrde da li se unutar istog TNM stadijuma mogu identifikovati biološki definisane podgrupe sa različitim rizikom i terapijskim implikacijama. „Metaboličko reprogramiranje predstavlja jedno od temeljnih

DELII (faza III): da li je standardna doza nivolumaba viša nego što je potrebno?

U studiji DELII (Development of Low-Dose Immunotherapy in India), otvorenoj, randomizovanoj studiji faze III sa dizajnom superiornosti, sprovedenoj na Odeljenju za medicinsku onkologiju bolnice Tata Memorial u Mumbaju u periodu od 2020. do 2024. godine, kod pacijenata sa relapsno-refraktornim solidnim tumorima, intravenski (i.v.) nivolumab u dozi od 20 mg na svake dve nedelje doveo je do statistički značajnog produženja ukupnog preživljavanja (OS) u poređenju sa standardnom hemioterapijom, uz manju učestalost neželjenih događaja i bolji kvalitet života (QoL). Prema dr Kumaru Prabhashu i saradnicima, koji su rezultate objavili 28. januara 2026. godine u časopisu Journal of Clinical Oncology (JCO), inhibitori imunoloških